Lav Tolstoj

Biti nepoznat ili neshvaćen i ne žalostiti se zbog toga u tome je vrlina istinski dobrog čovjeka koji voli druge ljude.

Po dušu nema ništa korisnije od poniženja koje se prima sa radošću. Kao topla kiša poslje žarkog sunca gordosti koje sve osuši, poniženje osvježava dušu ako se prima sa krotkošću.

Kao što voda ne ostaje na visinama, tako i dobrota i mudrost nisu među gordima. I jedno i drugo traže niska mjesta.

Čovjek koji nije ponizan uvijek osuđuje druge; on vidi samo greške ljudske, dok njegove vlastite strasti i poroci sve više rastu.

“Jer svaki koji se podiže ponizit će se, a koji se ponizuje podignut će se.”

Smatraj da si uvijek učenik. Ne misli da si ostario za učenje, da je duša tvoja takva kakva treba biti i da ne može biti bolja. Za razumnog čovjeka učenje nikad nije završeno.